Странице

_____________________UMIŠLjENA RAZMIŠLjANjA JEDNOG ZAMIŠLjENOG NAMĆORA___________________

недеља, 14. април 2013.

Nacionalna istorija geografije


            Od već davno imamo satelitsku a u poslednjih desetak ili više godina kablovsku TV. I nikada manje interesantnih programa nismo imali nego sada. Čini mi se da je i u vreme Beograda 1 i Beograda 2, dok TV Novi Sad nije bio ni u pretpostavkama tadašnjih pokrajinskuh fukcionera, bilo mnogo više interesantnih stvari. Ili smo postali toliko blazirani da više ne znamo šta bi od sebe pa nam je sve dosadno. Čak i ono što možda nije. A kad se samo setim one sprave veličine akumulatora za Fiću sa intrigantnim nazivom „stabilizator“ koji se morao imati da bi gledali Beograd 2 i uvek fenomenalnog, a sada već pokojnog, Miću Orlovića. To čudo tehnike je u stvari klasičan ispravljač koji je samo „peglao“ napon na uvek istu vrednost (samom sebi se divim kako sada poznajem tu davno prevaziđenu tehnologiju) a onda mi je bilo tehničko čudo skoro kao Apolo 11. Elem, gledajući još onu staru satelitsku TV, prvo što smo zavoleli da gledamo je „Nacionalna geografija“... dobro... na početku i MTV, ali brzo su nam muzički spotovi koji kao reklame idu non-stop izašli na nos. Ali „Nacionalna geografija“ je bila nešto što se uvek gledalo i bilo veoma interesantno. Onda su stigli i kanali kao što su „Diskaveri“, „Vajsat histori“ , „Eksplorer“ i tek na kraju „Histori“ i „Enimal planet“. Doduše, bilo je u međuvremenu skretanja pažnje na Diskaverijev „TLC“ kanal, ali je oduševljenje brzo splasnulo jer je repriziran više nego „Bolji život“ na RTS.


            Sam „Histori“ je zaista bio sjajan. Ne bih sada da ulazim u analizu toga koliko su podaci koji su pristizali sa tog (a i ostalih) kanala do naših ušiju bili tačni jer, kao što se može zaključiti s obzirom da reklama nema, a neko mora da plati taj program, da je sve po malo bilo „frizirano“ (kao Flojdov Fića u „Nacionalnoj klasi“), i služilo određenoj svrsi koju bi trebali da prihvatamo oberučke, ali.... drugi put o tome. I dosta dugo je to bio, uz „Nacionalnu geografiju“ kanal koji je držao moju pažnju. Istorija prvog i drugog svetskog rata sa mnogo snimaka za koje ne znam ni kako su mogli biti snimljeni i svedoka za koje sam bio ubeđen sa su davno „izumrli“, pa istorija 19. veka, istorija srednjeg veka, kao i istorija starog doba, a sve to uvek po malo prošarano emisijama drugačije, ali uvek zanimljive sadržine, bio je, po meni, veoma uspešan recept da se drži pažnja gledaocima mog profila. Ako je to uopšte referantno?! U isto vreme „Diskaveri“ me je malo gušio, ali je mojoj deci bio fenomenalan. Bilo je tu nekoliko emisija u kome su razni tipovi „preživljavali“ na razne načine po raznim vukojebinama, pa onda „Američki kazino“, „Medicinski detektivi“, „FBI dosije“ i još po nešto što je mene malo davilo ali nekada sam, zbog mira u kući, gledao. A čim bi deca malo „oladila“ ja sam se vraćao na „Histori“.



            Možda sam ga zato i urekao. Umesto istorije počeli su njime da tutnje kamiondžije sa Aljaske, koji nisu tako loši, ali kada vidiš dve ili tri emisije sve ostalo je isto, pa drvoseče iz raznih delova Amerike, „Ljudi iz močvare“ koji ’fataju aligatore.... I tako, mic po mic, došli smo do toga da na „Historiju“ ima istorije koliko i u poznatoj i uvek voljenoj knjizi „1001 recept“. Sada su glavne stvari „Zvezde zalagaonica“ sa nekim američkim Topalovićima, „Američki sakupljači“ koji obilaze razne dede i babe i nalaze stare reklame i odrtavele limene kutije, pa „Američka restauracija“ koja kao da se nadovezuje na to pa od tih starih drešina pravi nov-novcate stvari iz neke.... 1925. godine. A u poslednje vreme su se pojavili i novi „Južnjački zalagaoničari“. Ne znam da li zbog toga ili opšte besparice, ali i u Novom Sadu sada ima zalagaonica  skoro kao u Njujorku. Videla žaba da se... ili nasušna potreba i osećaj za biznis... ne znam. Možda samo moda.... ko zna. U svakom slučaju, sada kada se dočepam daljinskog koga smo gratis-besplatno-na poklon dobili od moćne kompanije SBB ja se na „Historiju“ obično ne zadržavam dugo. Nekad malo bacim oko na „Zalagaonicu“ (u vlasništvu američkih Topalovića) i to ako neko donese baš veoma, veoma interesantnu stvar u njihovu radnju a sve ostalo, priznajem, preskačem. Vratio sam se svojim starim i odanim prijateljima - „Nacionalnoj Geografiji“ i „Vajsat Historiju“. Izgleda da već po malo iskačem iz koloseka i da me vreme dobrano gazi. Pa.... možda je to i normalno. I mene je ćale smarao sa starim vesternima iz pedesetih.... znate već.... „Rio Bravo“, „Crvena Reka“, „Rio Grande“, „Tačno u podne“ i svi ti sa Džon Vejnom, Gari Kuperom, Kirkom Daglasom i ostalim kaubojima krivih nogu koje nisam mogao da gledam duže od 15 minuta. Ko zna.... možda ja mojoj deci izgledam kao nama otac naših kuma koji je „Kursku bitku“, po sopstvenom priznanju, pročitao više od dvadeset puta. On čit’o, a ja gled’o. To je tu negde. Razlika je samo u ediciji. Pisana ili digitalna. Veće razlike nema.



3 коментара:

  1. Stabilizatora se i ja sjećam, ponekad se znao i pregrijati, ako bi stari čekao neki boks meč kasno u noć ... a i moj pape je ludovao za vesternima, tamo uvijek pravda pobjeđuje i kauboj s bijelim šeširom. Zahvaljujući njemu ekspert sam na temu tih filmova, a i inače obožavam stare crno-bijele filmove :-)
    Što se tv programa tiče, odviknula sam se gledanja televizije otkako sam u Italiji; toliko dementnog programa na jednom mjestu ne čini dobro moždanim stanicama. Uglavnom pogledam online ono što me zanima, srećom pa s jezikom nemam problema i ne trebam prijevode. Odgledala sam jednu krasnu britansku seriju "call the midwife" iliti "zovite babicu" koje me ispunila lijepim emocijama i pozitivom. Kao po tradiciji krasno su oživjeli povijesni period 50-tih godina prošlog stoljeća.
    Srećom stavio si sličice tako da znam o čemu tipkaš, u Italiji ti programi uglavnom idu na digitalnoj zemaljskoj tv, stanici celio. Volim pogledati kada ona dva brata u Canadi renoviraju kuće, mislim da je to jedino što pogledam; Gianni uglavnom otkida kad oni vele da moraju rušiti zidove, a zid ruše tako da ga nogom probiju ... lol ...
    Ima jedna stanica Focus (kao i istoimeni časopis) uglavnom vezana za popularno-znanstvene teme i povijest. Neki dan sam otkinula od smijeha kada su prikazali jedan "dokumentarac" koji je natrpao svega i svačega na temu 2012.godine, od kristalnih lubanja do poravnavanja planeta i na kraju vele "vidjet ćemo 2012!" ... ali bolje i to nego kojekakvi reality.
    Nekada smo TV doživljavali uistinu kao prozor u svijet, danas se sve svelo na prozor u tuđu kuću i tuđi život ... prilično tužno ako mene pitaš. Ja se još uvijek borim i nedam, znam da ima onih koji ne vjeruju da baš nikada ne pogledam BB ili nešto slično, ali opet, ne vjeruju mi niti da nikada, baš nikada u životu nisam pojela hamburger. Ja sam teški tv nostalgičar, umjesto svih ovih CSI krimića radije gledam krimiće iz 70-tih, baš odnedavno ponovno gledam "ulice SF", ponekad naletim na KOjaka ... i baš se zabavim, ono, dođe mi kao kratkotrajni povratak u djetinjstvo kada sam jedva čekala petak navečer da i ja mogu gledati krimiće.

    Po meni, danas je daleko, daleko teže uvjeriti djecu da to što im nude na TV nije zabava, da nije cilj u životu imati svojih 5 minuta slave ...

    ОдговориИзбриши
  2. Prvo, drago mi je da si se javila... već sam počeo da se brinem da vam se nije šta desilo. Na blogu te takođe dugo nema.
    Da, ja sam se koncentrisao na ove satelitske programe koje i mi gledamo preko kablovske, pri tome naglašavajići koliko su se samo oni promenili vijajući neke gledaoce kojima, očigledno, emisije iz istorije višu nisu interesantne. "Koga to još zanima?"
    A o ostalim kanalima sa naših kanala (ex-yu) ne vredi trošiti reči.
    Ali kada si spomenula mnoge CSI serije... svaki put kada gledamo neki triler ili krimi film, u kome ne mogu da nađu ubicu, i Tanja i ja kažemo: Gde je sad Geri Sinajz (iz CSI NY) da to s DNK i ostalim "flasterima" reši za par sati.
    Inače, skinuo sam dvodelnu seriju "Elizabeta I" sa Helen Miren i pošto nije bilo titla za nju ni na jednom od "naših" jezika, usudio sam se i preveo je. Odlična je. Sada završavam sa prevođenjem jedne interesantne serije o slikarim pripadnicima Prerafelitijskog društva iz druge polovine XIX veka. Zove se "Očajni romantičari" ili "Desperate Romantics" iz 2009. godine. Pogledaj ako budeš imala vremena.
    Pozdravi Đanija i čujemo se.
    Pozdrav iz N. Sada.

    ОдговориИзбриши
  3. Ova godina nam je malo stresno krenula, tako da je ostalo malo vremena za blog. Skoro mjesec dana smo bili izvan Rima, na sjeveru Italije i bili smo bez interneta. Moram priznati da mi je baš prijalo - svako jutro uz doručak čitala sam novine, onda kad sam ja dovršila sa svojima, samo smo preko stola razmijenili novine, nakon toga u autu od Novare do Milana prepričavali pročitano ... Došlo mi je skoro da napravim pretplatu na novine, zaboravila sam koliko sam nekada obožavala nedjeljom uz kavu čitati tako novine sa svojim starim, nedjeljna Politika i nedjeljni Vjesnik su bili pod obavezno, najprije preletiš naslove, onda razmjena novina i počinješ s čitanjem ... dobra stara vremena. Nakon svega, kada sam konačno odlučila nešto i natipkati doznajem da mi se blog servis gasi i da sve trebam sačuvati i preseliti ako ne želim da se nepovratno izgubi. Nije da sam napisala nešto za Pulitzera, ali mi nekako krivo da sve nestane samo tako. Patim se s kodiranjem i nikako da sve posložim kako bih ja htjela - nisam škrta da nekome platim da sve to obavi umjesto mene, ali nemam nikakvu zaradu od bloga da bih na to trošila novce; blog je bio i ostaje samo usputna zabava.

    Seriju o slikarima koju spominješ odgledala sam u fazi ludovanja za R. Armitageom. Ne znam za koga prevodiš, ali meni se ne bi dalo. Nemam volje niti mužu prevoditi na talijanski, ograničim se samo da mu nađem linkove za serije koje on voli. Ukus nam se totalno razlikuje kad je riječ o novoj produkciji, on voli CSI svih američkih gradova, Medium, Cold case, criminal minds, Law&order volimo oboje, jednako kao i stare krimi serije, s tim da on voli Huntera, a ja više Hammera :-)
    Dobila sam nekoliko preporuka za nove britanske serije, pa se pripremam to odgledati, plus što mi je krenula nova sezona Mad mena ... Zakoniti zahvaljuje na pozdravima, trenutačno gleda CSI New York - toliko ih je već odgledao da bi mogao tražiti posao u nekom laboratoriju da nije toliko gadljiv ;-)

    ОдговориИзбриши