Странице

_____________________UMIŠLjENA RAZMIŠLjANjA JEDNOG ZAMIŠLjENOG NAMĆORA___________________

понедељак, 30. јануар 2012.

Snajka ili zet, snajkača ili zetina



            Sediš tako i dopisuješ se preko mejla sa rođenom ženom koja sedi od tebe dva i po ili... tri metra. Malo ja njoj mejl malo ona meni. Šta ćeš kad ovi izumitelji ne izumeše kompjuter za dvoje. Onako kao igrice sa dva džojstika  ili kao radio u kolima koji slušamo oboje. Ali i tu se posvađamo ili oko stanice ili oko pesme na CD-u. Vidim ja poznatu uskličnu rečenicu „Dobili ste poštu“. Pošiljalac - ona (žena). Neko vreme nisam hteo da je pitam šta mi je poslala, a onda nisam izdrž’o, pa k’o slavuj sa glavom tigra priupitah nežno, tek kao da sam izgovorio:

 - „Kakve mi sad gluposti od kreacija šalješ?!!“

I to što sam pitao, pitao sam baš polako da se ne stresuje, jer kad se stresuje zna tako goropadno da me pogleda da me preseče od trećeg pršljena do rektalnog otvora ali u poprečnim udarima koji se polako ali dugo i bolno spuštaju niz leđa, a spreda uzdužno i odjednom kao manja munja u Teslinoj laboratoriji. Pošto mi nije odgovorila jer se duboko udubljivanjem udubila u neku Amerikanku koja joj je preko monitora pokazivala neki novi, američki način pletenja i to na američkom koji ja slabo mogu da po’vatam morao sam da otvorim mejl. Kad u mejlu – link! E mrzim linkove više od ičega jer nikad ne znam kol’ko će da traje to što je na njemu.



            Otvorim link i krenu on polako. Vidim traje skoro 7 minuta! Znao sam da je mučenje, al’ neka, da vidimo. Na početku zvuk klavira sa nekom odurnom melodijom, pa neki klinac priča na nemačkom o nekoj ženi i njenim očima. Mesto dešavanja - Austrija. Već sam krenuo da to stopiram i spustim „Operu“ koja se ionako jedva digla kao i sve ostalo u mojoj zoni dešavanja ali na kraju ipak ostavim, da vidim o čemu taj klinac cvrkuće jer baš tako mu je glas i zvučao. Pogledam bolje i vidim da je on izgleda smuvao neku ribu koja ima 43 godine (ako neko može biti riba u tim godinama)! Čoveče! Tek kad sam u glavi 100% daunloudovao sve vratih se na početak. Nisam mogao da verujem?! Pa taj je ostvario sve dečačke snove koji postoje još od Asiraca pa na ovamo. Povratio one lepe običaje kada su žene ulazile u brak nevine, a muškarci sa izvesnim iskustvom koje su uvežbavali sa nekom raspuštenicom koja je ili živela malko izvan sela ili u poslednjoj kući u selu što je znatno povećavalo izglede za kvalitetnijim savladavanjem gradiva sa istom. Ali toga kod nas nema više ni u pesmama Ere Ojdanića, a u Austriji.... I posle neka mi neko kaže da ne treba da uđemo u tu EU!? Pa oni vraćaju sve što je zdravo i ekološki u svim (strato i nano) sferama života. Nema tamo zajebavanja. Ali mali mora da je Srbin. Ili neki s ovih naših galebanskih prostora jer to Švaba ne može da uradi taman da je Bizmarkov čukun-čukun unuk lično. Nije prošao ni minut, progovori i ona. Kad ono ona priča srpski?! Ili hrvatski - jebem li ga - nikako da pohvatam osnovne razlike?!



            Tu me skroz na skroz dotukoše. Mogu da mislim kako je tek Hrvatima. Neki švapski klinac kreše njihovu.... ma dobro sad, nećemo još da pogoršavamo ionako usranu situaciju. Onda pustim ponovo da vidim šta mi je promaklo, a nešto sigurno jeste i - čoveče - oni se i vole?! I ’oće i da se „uzmu“!? Najzad mi je laknulo. Eh, Švaba, jednom omiris’o i odma’ bi da se ženi. E stvarno su nikakvi. Vratim ja još jednom da vidim u kom je uzrastu ovaj švapski mekani galeban!? 15 godina?! Ma ne može biti. Malopre mi se učinilo da rekoše da se „vole“ već dve godine. Pa nije valjda krenuo da je „louduje“ sa 13?!? I to 28 godina stariju, ali dobro očuvanu gospođu u godinama. Ma da, Bora Đorđević i njegovi stihovi su prevaziđeni odavno. Nije više 14 jadni moj Boro! Nego da nije snajka... noseća, mislim.... )?! Ne spominju to, a kažu da im nije ni važno. Oni se vole i čiča miča i gotova priča. Pa što da ne?! Uostalom ima snajka dve ćerke iz prethodnog ili prethodnih brakova, a možda i van brakova - nisam uspeo baš sve da uvežem i to starije od mladoženje (a kao da je to neki must imati starije dete od ovog „mladog“)!! E baš će mu se mama obradovati! I snajka i unuci i nova drugarica, doduše nešto starija od nje pa ko zna da li baš vole iste filmove ali ne mari - prijatelja i dece nikad dosta.



            I onda nešto mislim.... to je odlična stvar i za naše uslove van granica EU! Eto, baba (moja žena) i ja imamo već dosta staru decu. Dobro ova najmlađa je malo mlada, ali ovo dvoje starijih su baš u pravom dobu. I recimo, da sin (13g) sutra dovede devojku kući da nas upozna, kad ono - mi se već znamo. Ustvari žena je zna jer su zajedno išle u srednju školu u Karlovce, a tamo su uvek išle žene (tada devojke) koje su bile za pola veka emancipovanije od nas šofera, referenata, fizičara, zavarivača, elektroničara, komercijalista, magacionera i ostalih iz drugih tehničkih i prirodnih nauka. Mi koji nismo išli na te društvene smerove smo uvek bili manje društveni ili čak nedruštveni. Pa dobro, ne možeš imati baš sve. Da imamo i tu crtu bili bi idealni. I dalje....sin nam kaže da se ženi sa tom ženinom školskom drugaricom, koja se dva puta razvodila jer je očito bila neshvaćena i ispred svog vremena za jedno..... 28 do 30 godina. Sjajna stvar. Dobijamo snajku koja voli isto što i mi. Ne sluša narodnjake, ne gleda „48 sati svadba“, ne sluša ni neki usisavajući tehno-dens koji malo-malo pa ima neku deonicu koja kreće normalno, pa se onda zaukava i istim tempom ubrzava ritam do frekvencije s kojom se rasteruju svi sitniji glodari, ne nosi dupe na farmericama nego farmerice na dupetu, ne troši tri para patika mesečno vukući noge kao da žica parket u vojsci, nema po jednu minđušu na svakom visećem delu tela koji je pretežno od kože i nešto mesa, ne prevrće očima svaki put kada treba da spremi krevet (valjda) i uopšte uzev skroz je u našem filmu. A i u izboru filmova bi se našli pa makar ja gledao „Oficir i džentlmen“ i „Vreme nežnosti“ svakog nedeljnog popodneva, pošto je Saša Zelepugin trenutno nedostupan pa žena i snajka ne bi mogle da ga gledaju, a i onaj  Željko.... Molnar ....Malnar ..... onaj hrvatski Evlija Čelebija i Zuko Džumhur otelotvoreni u istom čoveku .... uf nekada je i dobro što vreme ide, jer njega bi gledali više nego ja „Top Đir“ (koji se sada otrcao i ide na svim programima, pa čak i na TV „Most“).



            E, a da bi stvari izbalansirali treba da udamo i Georginu, odnosno našu stariju ćerku koja je sada, po tim novim standardima EU, već matora devojka (15g). I tu bi nam leg’o zet nešto stariji od moje žene, a mlađi od mene, jer mora da se zna ko je ko u krugu moje avlije kada smo u njoj, a kada nismo onda i šire. Sa malo starijim zetom od uobičajenih u ovim krajevima naša porodica bi dobila na ekonomskoj i međuljudskoj stabilnosti pre svega. Ne bi se zet oslanjao na mene već ja na njega, što je i normalno, jer na mlađima svet ostaje. Zvao bi me „Sindžo“, jer se znamo iz „Točka“ još od ’85. kada je hit godine bio „Skoči“ i pesma „Disko bend“, a ne „brate.... mislim...Sindžo.... mislim...“ kao što to sada voli da interpretira ova generacija u koju je moja ćerka sasvim slučajno i ni sam ne znam kako upala. Sa takvim zetom bih mogao da pričam o mnogo stvari bez reči „znači“ koju mogu da čujem samo uveče kada se rezimira minuli dan. Svaka ova reč viška mi je kao „bezbolno“ skidanje kamenca ultrazvukom kod zubara. A ako veliki zet baš voli pecanje.... pa šta sad.... i to bi ponekad izdržao.... samo da je ono večernje, a ne ono kad se ustaje i pre nego što se legne i da mu ja ne kuvam žutu noklu k’o nekad moj ćale koji je zbog nje (nokle) ustajao još pola sata ranije. Osim toga, gledali bi „Bilo jednom u Americi“ i „Amarkord“ svake nedelje kada žene gledaju njihove filmove, ali na većem TV-u od njihovog i sa potpunim saraundom koji bi nas skroz ubacio u film kao da smo tamo, baš kod one sisate prodavačice - trovačice, pa da je vidim da se i meni malo sisama unese u lice ko onom jadnom dečačiću, ako sme!?



            Sve u svemu.... brate.... znači..... mislim.... ta Evropa je ipak sagledala sve aspekte ljudskog bića i pokušavajući da što više umanji stresne i konfliktne situacije između mladih bračnih parova i njihovih (međusobnih) roditelja, našla pravi recept. Čudi me da je to naišlo na negativnu reakciju kod naših ljudi. Samo mali broj njih, većinom blogera, obično starijih, iskusnih i za svoj rad već nagrađivanih, je potpuno prožeo i prihvatio tu samo nazovi neprirodnu vezu. I ne samo da je prihvatio(la) već je napisao(la) i sjajnu lekciju  svim onim licemerima koji su ovu sjajnu ideju zgroženi ispljuvali i odbacili u startu i ne razmišljajući šta sve ona pozitivno nosi za mogući spas Srbije, a pritom kao zmija noge krijući sve svoje razbludne i neprirodne veze koje skoro svi imaju. Recimo švalerisanje u prepodnevnim satima po, zbog ekonomske krize, neizdatim garsonjerama, a o popodnevnim i večernjim terminima da i ne govorimo. Kada su Srbi to radili u svojoj istoriji (Mislim na švaleraciju)?! Ja ne znam da je to nama blisko?! Zato i jeste neprirodno što nam je strano. A ovo sa vezama od malih nogu sa starijim ženama? Pa kude se dede Sofka iz Stankovićevu „Nečistu krv“? I još mlađi bejaše Stankovićev (Mitketov) mali. S dvanaest godine utepa ubavu mnogu stariju devojku. Dobro ne baš toliko stariju. Sofki beše dvaes ako mi pamet ne izvrda, a ne četres, al’ koj će to u EU da primeti?! Tamo bre sve ide. Samo ne mož ništa s ovu bagru nepismenu, licemernu i zatucanu. Srbin je to. Neće se okrene pa to ti je. Mislim.....Brate......Znači..... Dno!        
     


Povučen jednim mejlom i postom sa jednog bloga.



2 коментара: