Странице

_____________________UMIŠLjENA RAZMIŠLjANjA JEDNOG ZAMIŠLjENOG NAMĆORA___________________

недеља, 17. фебруар 2013.

Za dlaku


            Ništa nisam ni čuo ni video dok na vestima nisam saznao. Gnusni, podao, mučki i ničim izazvan asteroidski napad na bratsku nam Rusiju. Žena mi je odmah zajašila za vrat „To su oni Ameri sa njihovim Harpom zamutili nešto Rusima“.... Ma kakav harp.... opet bulazni.... Davi me s ti Harpom još od cunamija u indijskom okeanu, a od onoga u Japanu ne mogu da živim od nje. Šta god da se desi negde u svetu - Harp. Egipat - Harp, Libija - Harp, Jordan - Harp, Mi i EU - Harp, Tadić i Nikolić - Harp, Sunđerbob u UN - Harp.... pa onda zaraženo mleko, crvljive ribe.... pa jebote, i za neslanu nedeljnu supu koju je sama skuvala kriv joj je Harp. Ma kakav Harp, to je naša mašta koja čini svašta. Ne bih ja rekao da smo mi tehnološki uzleteli do tih visina.... ne mi Srbi, nego mi kao ljudi.... čovečanstvo. Previše mi to liči na „Zvezdane staze“ ili „Ratove zvezda“. A tamo su se baš namaštali. Harp i Ameri.... Pa ako mogu baš toliko da upravljaju svim i svačim, kako onda nisu okrenuli sve one Katrine, Sendi, Georgine i ostale ale sa nebesa koje su ih razvaljivale u poslednjih deset godina na suprotnu stranu. Makar preko okeana pa gde god da udari u Evropu - dobro je. Bolje u Španiju ili Portugaliju nego u njih! Ma kakav Harp, kakvi bakrači.... u najboljem slučaju, ako za ove asteroide postoje krivci, onda su oni vanzemaljci.... i to napredniji od nas bar 300 puta. Ko bi drugi mogao da iznenadi Ruse?! Pa nije to neki Švaba koji je sa starim propeleraškim avionom krenuo u obilazak Crvenog trga pa se parkirao na mesto predsednika CK.


            Mada.... mora se priznati da je njima u Rusiji sve ovo sigurno ličilo na to da su se Maje preračunale za 56 dana pa su umesto 15. februar napisali 21.decembar. Pa.... 56 dana na par hiljada godina je kao da u školi  zakasniš na čas 2 sekunde. Niko ni ne primeti. A ni ja nisam imao drugačiji utisak gledajući snimke kako je toizgledalo. Tešilo me samo to što je zbir kilometara rastojanja od nas do Moskve i od Moskve do „mesta udara“ bio veći od 3.000, jer gadno je to grmelo. Ispadne da svakih stotinak godina neki asteroid ili neka kometica opizdi svom silinom negde po Rusiji i uvek oni jadni najebu. Mislim.... ako se ne varam i 1908. godine je u predelu srednje Rusije zveknulo nešto, za koje niko nije znao šta je, a ne znaju ni sad, nego samo mrsomude. Doduše, ni onda nije bilo strašno velike štete.... a kako bi i bilo kad su onda još imali 12 vremenskih zona pa nisu znali ni u kojoj zoni je pala. Jaka stvar. Izgorelo par desetina hiljada kvadratnih kilometara šume, sprženo ili usisano par desetina pecaroša i umlaćeno više hiljada biliona komaraca koji su se oporavili već sledeće godine. Šta je to za takvu silu. Mada me čudi da niko od svih tih njihovih pisaca, pesnika, književnika i ostalih umetnika nigde ne pominje u svim onim knjižurinama koje su nas terali da čitamo za vreme zimskog raspusta kad je bio najbolji školski program sa dva „Opstanka“ na dan.... Ili se možda to vremenski baš i ne poklapa.... mislim.... ne vremenske zone nego to kada su živeli ti.... umetnici. Ili je.... možda je svu tu šumu isekao onaj Sibirski berberin? Ili kako li se već zvao onaj lujkan onog ruskog ludog režisera sa bezobrazno-vulgarnim  imenom.... onaj.... Nikita, valjda. Ko će ga znati. Pa ne mogu ni ja, iako znam puno, baš sve da znam.


            E, sad.... nije da ovakve stvari ne navode misli na granična područja.... u zavisnosti gde je kome granica.... a meni, verovatno, i nije baš daleko. Mislim.... shvatiš, ili probaš da shvatiš koliko si mali, i to ne na planeti, nego u celom kosmosu. Bez obzira na visinu a posebno težinu i oblik. Naleti neki leteći objekat malo veći od kamena za kupus i odosmo svi u.... kosmos. I to potpuno dezintegrisani. A čitao sam da je to kamenje 80% od leda?! Pa ako je od leda, koliko vremena mu treba da se otopi više. 60 miliona godina obleće oko nas.... 60 miliona, a ne topi se?! I ko je to uopšte merio?! Pa da je na severnom polu do sada bi se, uz ovo globalno zagrevanje, već otopilo. I što je još gore, skoro sto hiljada komada tog kamenja leti tu negde oko nas.... milion kilometara gore-dole. Sto hiljada! Pa kako ćemo mi sve to da izbegnemo. Pa to je k’o da igraš tetris na osmoj brzini sve to vreme i ne dozvoliš da te zatrpa. Ko će to izdržati? Psihički, mislim. Realno, posle ovoga, nama nema mirnog sna. Bar da je zveknulo negde u srednjem delu SAD, nego u sred Rusije. I ako sada krene s desna na levo, odnosno sa istoka na zapad, može da padne i u srednju Vojvodinu. Sredina jeste sredina, ali ova sredina je naša sredina pa bi nam malo više zasmetao višak kamenja za kupus koji pada brzinom od oko 20km u sekundi.... mislim.... sjeb’o bi nam i kupus i bure. A ja sam prošle godine kupio novo.... za 100 kila kupusa. Uz sve to, neka gromada od asteroida, koja bi nam vratila dinosauruse nazad, je prošla, kažu, 27.000 km od nas. E, sad, po distanci gledano, lepa je to razdaljina, ali s druge strane ja sam samo sa poslednjim kolima koje imam prešao 127.000 km, a nisam ni osetio kad sam ih prešao. I još kažu, mala je verovatnoća je da nas neki takav kamen strefi.... moguće, ali bojim se da je mnogo veća nego da dobijem sedmicu na lotu. Mada.... šta će mi sedmica ako iste te nedelje „izvučemo“ i jedan takav kamen. Pritis’o bi nas previše. Izgleda da smo se izvukli za dlaku.




Нема коментара:

Постави коментар