Странице

_____________________UMIŠLjENA RAZMIŠLjANjA JEDNOG ZAMIŠLjENOG NAMĆORA___________________

недеља, 8. јул 2012.

Ko to mlati.... praznu slamu


           Pre neki dan vidim kod nekoliko blogera okačeni novi postovi sa slikom nekog Milančeta zvanog „Strongmen“, koji je višestruki šampion sveta u, kako sam ja shvatio mučenju liftova podizanjem što težih meljovčina u istom tom liftu. A taj „Strongmen“.... onako.... solidna bizgovčina sa izrazito intelektualnim likom, u pozi u kojoj se običan čovek obično nagne i napne kad hoće da prdne i to onaj visoko zvučni prdež što se ne može sakriti, jer sem zvuka sličnom zavijanju kojota je i kao „Grand“ kafa - ima i miris i ukus. I sve te moje kolege (blog-eri) pišu o kampanji koju je pokrenula valjda neka nevladina organizacija „Avon“, mada sam ja to ime viđao i negde kod nas u kupatilu, ali sad ne znam gde - da me ubiješ. A u kampanji.... ne znam ni ja šta oni hoće? Da li oni žele da se ja šibam sa onom kockastom sluzavom jedinkom, ili je on sve to platio da je ne bih tukao njegovu ženu ili se nameračio da ispička mene pa kud puklo da puklo? Jebem li ga ako je bilo šta od toga shvatam?! Sad.... ako ja baš moram da se pičim s njim.... šta ja znam..... mrcina je solidna.... ko ovogodišnji bik pobednik na Poljoprivrednom sajmu koji se tradicionalno održava u našoj varoši. Al’ uvek su tak’i dobri kad padnu posle udarca u bradu - naprave lepu buku, otprilike baš k’o onaj bik kada leže da spava pa se samo strovelja na pod. Mada mi i dalje nije jasno što bi se ja sa snjim uopšte tuk’o? Ako misli da bih ja tuk’o njegovu ženu.... ljudi, pa ja nju i ne poznajem. Uostalom ni njega ne poznajem. Ma ne poznajem ja ni ove blogere što sve to pišu. Mi to samo tako mrsomudimo da ubijemo vreme.


            I taman kad sam shvatio da ništa ne shvatam, ubaci mi se tzv. supruga i prosikta: „Aaa?... Jel’ bi smeo na njega k’o i na mene“? Odmah mi se učinilo da ova LGBT.... ili kako li se već zovu.... već stvara određeni influens na sve slojeve društva, jer što bi ja naskak’o na njega?!.... Ne samo da mi nije privlačan, već ga onakvog naduvanog i znojavog ne bi’ pipnuo ni prednjim točkom od bicikla koji sam dobio za prvi mobilni telefon „Motorola“ još neke.... 1997. .... Bila je to dobra menjaža.... telefon skrnav, a bajs.... „Unis“ Sarajevo, jedna od poslednjih dobrih serija. Badža se žešće zajeb’o, .... ali šta ću mu ja.... to su čari trgovine. Nego.... pitam ja ovu moju: „Šta pričaš ti.... kakve veze ima ovaj kockasti sa nama“? „Pa jel’ ne vidiš.... jasno ti piše da probaš da raspizdiš njega a ne ženu!!!“....  reče namršteno kako neki lik iz „Gospodara prstenova“. E svašta! Pa ja s njegovom ženom nemam ništa i nisam u životu video ni nju ni njega, a kamoli da sam još nju i udario. Nikada ni jednu ženu, sem svoje, nisam ni pipnuo.... Dobro.... pipnuo, možda.... Ali tukao.... nikad! A i što bih? Imaju svoje muževe pa nek’ ih oni makljaju. Ne mogu ja baš sve obaveze da preuzmem. Pa imam i ja dušu! Međutim, nastavi ova moja kao Tompsonov rotacioni mitraljez da puca o svemu nečemu; o pravima, o maltretiranju, o šikaniranju i premlaćivanju žena koja prolaze nekažnjeno. Pa.... ako je neko tukao tuđe žene.... tu ili i ti njega iskriviš k’o ofinger ili, ako je neka velika mrcina, zoveš muriju. A ako je neko tukao svoju ženu.... pa to je njegova žena.... šta ja tu da radim? Šta.... da ja zovem pandure što je on tukao svoju ženu?! Da budem taster do kraja života?! Ni mrtav! Pre bih zvao muriju da prijavim gde držim štek sa „Eurokremom“.


            Malo kasnije objasni meni ona, mada dosta osorno što baš ne volim, da je u pitanju akcija sprečavanja makljanja sopstvenih žena, a da je onaj bizgov sa slike njihov.... valjda nešto kao vilenjak - zaštitnik?! I reče mi da svako ko počne da maklja svoju ženu treba da se seti njega i momentalno stane kao ukopan, izvini se, pomazi je po kosi (k’o dete) i posle toga počne da vezuje bodljikavu žicu oko svojih nogu u spiralu a onda uradi pedesetak čučnjeva (to rade i ovi iz Opus Dei kada se samokažnjavaju) jer bolje da to uradi sam nego da mu ovaj dolazi na kućnu adresu, pošto je i ta opcija uključena u „usluge“ a izmakljana treba samo da klikne mišem i potvrdi - „Dan“ i gotovo.  I još mi reče da su se tom kockastom i ženama koje stoje iza njega (a red je podugačak) pridružile skoro sve javne ličnosti, svi blogeri i oni koji će to postati u sledećem petogodišnjem planu, tri ženska džudo kluba, bacačice kladiva i kugli, žene u crnom, Sonja Biserko i ovi iz Helsinških i ostalih ljudskih prava, kao i Margit Savović i Ruška Jakić. Tadić se predomišljao i na kraju ipak odustao. Eto.... jedini normalan čovek, al’ šta vredi.... smeniše ga.

 
            Mislim se ja.... nije sve to zajebancija. Mogu tu razne komplikacije da se izlegu. Onaj nauljeni kockasti bizgov i nije neki problem.... kao što sam i rekao.... ili će da tresne o zemlju kao Guliver ili ću ga svojim uvek spremnim i izviksanim ali i najpouzdanijim ruskim TeTejcom 7.62 izbušiti kao dečije sito za pesak (koje se dobija u ovim plastičnim garniturama za plažu).... Samo.... taj će da dovuče celu bulumentu novinara, secikesa, jajara i mrsomuda raznih fela. Pa šta onda raditi? Mada on lično uopšte nije tip koji bi se svideo mojoj ženi. Ona ne voli te nabildovane, masne i znojave. I ja kada dolazim kući, bilo leto bila zima, moram odmah da se istuširam, iako ću samo gledati TV.... i ništa više sem toga. Ali.... ko zna.... Ma žensko je to.... ne može joj se verovati. A onda počnem da razmišljam.... Ta kampanja.... od kada to traje?! Ne budem lenj, skočim do daljinskog uključim TV i krenem redom; RTS 1.... nigde ništa.... B-92.... ništa.... Prva Srpska.... ništa.... E ako i na Pinkiju nema ništa, onda jebeš takvu kampanju! Pregledam sve.... nigde ništa. A onda mislim.... mora da je po bilbordima po gradu. Ono jes’ da ovaj meljov teško da može da se ugura u bilo koji bilbord, ali danas taj „Fotošop“ i sužava i izdužuje i čuda čini. Sednem brzo u ženini Peugeot (kriza je, pa štedimo na gorivu, a i biću manje uočljiv.... ako je to uopšte moguće?!) i krenem da se vozim po gradu prateći bilborde. Svašta sam video.... većinom one što su ostale od predizborne kampanje, i za neke silne škole i fakultete u koje i ne idete a završite ih, ali i neke nove koje obično ni ne shvatim dok mi neko ne objasni. Ali ovaj sa ovim kockastim macanom.... nigde. Pa kakva je to kampanja kada je nema nigde. To valjda ima samo kod tih iz „Avona“.... i kod ovih blogeraša. Dobro je. Ja sam se već uplašio da su, ne daj Bože, doneli neki zakon o zabrani maltretiranja bračnih drugova.... međusobno.... pa sad hoće to da oglase na sva zvona k’o privatizaciju Apatinske pivare.... Srećom, ništa od toga. Stara porodična tradicija se nastavlja. A ovi na blogu.... ma nek se nose.... uplašiše me bez veze.    






 

Нема коментара:

Постави коментар